Prema izboru kustosa Branka Franceschija, zastupljeni su radovi iz svih Murtićevih stvaralačkih faza, od prvih radova s kraja 40-ih godina prošloga stoljeća sve do njegova posljednjeg ciklusa, koji je bio izložen u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2004. godine.
Izložbu, koja je izazvala velik interes štovatelja Murtićeva djela, otvorio je predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, istaknuvši da je Murtić iza sebe ostavio djelo koje je dio hrvatske, europske i svjetske kulturne baštine. "Edo Murtić bio je velik kao umjetnik, ali i kao čovjek. Bio je antifašist, što se često zaboravlja, ali i umjetnik koji se 50-ih godina prošloga stoljeća suprotstavljao socrealizmu, otvarajući put avangardnim tendencijama", istaknuo je Josipović, koji je ujedno i pokrovitelj izložbe.
Na važnost pronalaska smještaja za cjelokupnu donaciju upozorili su i predsjednik Josipović i gradonačelnik Milan Bandić, koji je primijetio kako će tom pitanju biti posvećena "sva njegova stremljenja, ideje i vizije".
Desetak minuta prije otvorenja izložbe, Bandić je otkrio ploču kojom je ulica s istočne strane Muzeja dobila ime po Edi Murtiću. "To je on zaslužio za svojih 60 godina rada u ovom gradu i 80 godina života", ustvrdio je gradonačelnik, te dodao kako će se zalagati da do Nove godine zagrebačka Skupština Murtića proglasi počasnim građaninom Zagreba.
O značenju donacije obitelji Murtić za grad Zagreb, ali i cijelu hrvatsku kulturu, govorili su i ministar kulture RH Božo Biškupić, kustos izložbe Branko Franceschi te ravnateljica Muzeja Snježana Pintarić.
Ministar Biškupić pohvalio je postav koji otkriva svu raskoš Murtićeva rukopisa. "U njemu se ogledaju preokupacije likovne umjetnosti druge polovine 20. st., od onih radova koji svjedoče o izborenoj slobodi stvaralaštva u doba socrealizma do zadnjih Murtićevih radova", rekao je. Istaknuo je i kako će djelovanje buduće fondacije biti usmjereno prema daljnjoj valorizaciji donacije i Murtićeva djela uopće.
U MSU-u izložba će biti otvorena do 30. siječnja.
Edo Murtić rodio se u Velikoj Pisanici u blizini Bjelovara 4. svibnja 1921. Njegova se obitelj 1925. seli u Zagreb. Studirao je na Akademiji primijenjene umjetnosti, a profesori su mu bili Petar Dobrović i Ljubo Babić. Prvu samostalnu izložbu imao je 1935. godine u Zagrebu. Od 1941. godine surađuje s Narodnooslobodilačkim pokretom. Ostvario je više od stotinu i pedeset samostalnih i tristotinjak skupnih izložaba na svim kontinentima. Njegova su djela u mnogim privatnim i javnim kolekcijama diljem svijeta. Umro je u Zagrebu 2. siječnja 2005.
(Hina)
